U njegovom nastanku sudjeluje cijela škola – svi daju priloge, pomažu, savjetuju, a sve to pod okriljem Novinarske družine. Ona je brojna; svi žele biti novinari i na to smo ponosni jer znamo da učenici osjećaju što svima u našoj zajednici znači naš školski list. Za njega dišu svi učitelji, a posebno se o njemu brine ravnatelj škole, prof. Gojko Aleksić, koji prati sve faze nastanka i brine se za financiranje, tiskanje i distribuciju. Svake godine list  je bolji, kvalitetniji, moderniji, zahtjevniji.

A počelo je 1999. godine – bez računala i tehnike. Pisalo se rukom, slagale stranice u bilježnicu, crtale ilustracije i potom izvlačilo na tiskarskom stroju, naravno u crno-bijeloj tehnici. Prvo Uredništvo činili su: tadašnji pedagog, a sadašnji ravnatelj, škole, prof. Gojko Aleksić; nastavnik likovnog odgoja Milan Tišma; nastavnik Dragan Joka, u to vrijeme ravnatelj škole, te nastavnica njemačkog jezika Ljilja Teofilović, koja je i vodila novinarsku sekciju.

U prvome broju napisali su:

„ Dragi čitatelji,

krećemo sitnim koracima, nesigurno, a htjeli bismo trčati ispod šarene duge djetinjstva…“

Ti sitni koraci postajali su krupniji, list je odebljao, dobio rubrike, slike u boji, modernu opremu. Njegovi novinari cijele godine prate zbivanja u školi, ali i oko nje, u selu, gradu i županiji. Zanima nas sve što zanima naše učenike pa istražujemo razne teme: probleme u učenju, poteškoće s ocjenama i komunikacijom s roditeljima i učiteljima, pojavu nasilja u školama, probleme vezane uz razne vrste ovisnosti, ali i modu, glazbu i zabavu. U svakome broju je i rubrika Trpinja nekad i sad u kojoj pišemo o našim starim običajima, proslavama i osobama važnim za razvoj sela, ali i uspoređujemo školu kakva je nekad bila s našom lijepom školom danas. Uvijek imamo i stranicu na kojoj posebno predstavljamo osmaše želeći se tako pozdraviti s njima i pohvaliti njihov rad i učešće u životu škole.

Radi Novinarska družina cijelu godinu vrijedno pod vodstvom profesorice hrvatskoga jezika Vesne Vujić. Osluškuje, zapitkuje, procjenjuje i komentira. Svoje uratke sami oblikujemo. Mi smo škola u kojoj se nastava provodi na jeziku i pismu srpske nacionalne manjine pa se i list izdaje na tome jeziku. Pomaže nam lektoriranjem profesorica Srpskoga jezika, Milica Bartl. Određujemo izgled lista i sami radimo prijelom uz pomoć učiteljice Likovnog odgoja, Snježane Đekić. I svake godine željno ga iz tiska iščekujemo kao vrhunac cjelokupnog rada škole.

Naš je list proslavio svoj deseti rođendan. Vjerujemo da je to tek početak, prva obljetnica iza koje će slijediti mnoge. U vremenu u kojem polako izumire kultura čitanja tiskovina, kada se okrećemo računalima i pretraživanju po mreži, Naš list pokreće i svoje internet-izdanje koje će se prvenstveno baviti aktualnim vijestima i najavama događanja. Svi smo se složili da to ne može zamijeniti naše tiskano izdanje i da će mu biti samo nadopuna.

Sretni smo što interes za rad na listu ne jenjava. Svake godine prijavljuju se i stvaraju novi novinari koji žele raditi, istraživati, pisati. Ta nova snaga donosi i nove ideje pa list raste i razvija se neprestano. Oni su i potvrda njegove kvalitete, ali i budućnosti. Zbog njih vjerujemo da će Naš list trajati još godinama i željno iščekujemo nova izdanja.