« Ožujak 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
Učenici četvrtog razreda su u mesecu februaru obrađivali temu iz priprode i društva pod nazivom " Ja sam čovek. Moje telo." Započeli smo ocrtavanjem tela jednog učenika na plakat. Svaki put kada smo učili neki novi organ ili sistem organa, crtali smo ga na plakat i upisivali njegovo ime. Tako smo na kraju nastavne celine imali celo ljudsko telo. Učenici su napravili razne plakate na kojima upozoravaju na opasnosti koje nam donosi alkohol, pušenje i droga.
U celom ovom projektu posebno nam je bila zanimljiva tema „ Moje telo se menja – pubertet“, jer to je period u životu dečaka i devojčica koji nas tek očekuje. Učenici su dobili zadatak da zamisle kako bi se njihovi roditelji ponašali da umesto njih oni budu u pubertetu.
Jovana Prokić je napisala ovako:
Moji roditelji u pubertetu
Moji roditelji se ponašaju kao da su ušli u pubertet. Počeli su svaki dan tražiti da ostanu s prijateljima duže vani. Više se i ne obaziru na to šta ja o svemu mislim, samo teraju po svome. Kada se ja pobunim, zatvore se u sobu i slušaju glasno muziku. Tata je stalno pred ogledalom, popravlja frizuru i meri mišiće. Mama nikad nema šta da obuče, a ormar pun. Ne znam više šta ću sa njima da radim, ali nadam se da ovaj pubertet neće dugo da potraje.